Sretan nam prvi proračunski suficit!

Hrvatska je hrabro zakoračila u 2018. godinu, godinu u kojoj će Hrvati, nastave li se dosadašnji makroekonomski trendovi, postati najbogatiji što su ikada bili prema svim parametrima, pa tako i prema najvažnijem, BDP-u. U to ime nam je ministar financija, dr.sc. Zdravko Marić odlučio na središnjem dnevniku HRT-a uz novogodišnju čestitku objaviti radosnu vijest kako je "opća država" po prvi puta u svojoj povijesti godinu završila u ukupnom suficitu prema podacima kojima je ministarstvo financija raspolagalo pri zatvaranju državne riznice za 2017. godinu.

Valja napomenuti da ako na proljeće DZS, HNB i Eurostat potvrde ove podatke, 2017. će ući u povijest kao najuspješnija fiskalna godina u povijesti Hrvatske i konačno ćemo moći reći da hrvatska lisnica u hrvatskom džepu više nije rak rana naše države.

Pa dobro, ali što se to tiče mene, običnog studenta koji razmišlja o tome hoće li sreću tražiti ovdje ili poslije faksa spakirati kofere i odjuriti u Njemačku ili Irsku?

To za mene znači da je Hrvatska konačno postigla fiskalne standarde upravo tih i njima sličnih zemalja, a to je da se ne troši ono što se nema, nego da se držimo unutar gabarita vlastitih mogućnosti po prvi puta u povijesti. To znači da se stvaraju pretpostavke za značajniji pad javnog duga, tako da se naša djeca neće rađati u dužničko ropstvo. Također, proračunski je suficit temeljna pretpostavka za povećanje kreditnog rejtinga i ubrzavanje investicijskih aktivnosti, te poreznog rasterećenja.

Ovdje se stvara spona između makroekonomskog trenda, koji za širu javnost uvijek zvuči kao apstrakcija koja ih se ne tiče, i realnog utjecaja na mikroekonomsku situaciju, odnosno na živote ljudi. Povećanje kreditnog rejtinga države dovesti će do smanjenja kamatnih stopa na kredite građanstvu i pravnim osobama, što će povećati kreditni potencijal i utilizirati visoku likvidnost bankarskog sustava, a državi će otvoriti kanal za povoljnije refinanciranje postojećeg duga, gdje će se otvoriti prostor za smanjenje poreza, što će pak biti velik stimulus za slobodno poduzetništvo. Nekoliko studija i analiza je pokazalo da je Hrvatski gospodarski i inovativni sustav toliko letargičan upravo radi ogromne porezne presije u odnosu na realne dohotke.

Htio bih na sve izgovoreno priložiti Lafferovu krivulju poreznih prihoda i pojasniti gdje je Hrvatska u toj priči (krivulja ukazuje na to da visoke porezne stope dovode do nižeg poreznog prihoda države, zato što stimuliraju poreznu evaziju i usporavaju ekonomsku aktivnost što gospodarstvo uvlači u recesijsku spiralu), pa pogledajmo:

Radi se o funkciji s jednim ekstremom, odnosno ima maksimum. Poreznom reformom s početka 2017. približili smo se ekstremnoj vrijednosti funkcije i to na način da je rasterećenje od 2 mlrd. kuna dovelo do povećanja poreznog prihoda! Zato vesele dvije stvari kod ove vrste fiskalne politike, prva je da se u turistički intenzivnom gospodarstvu porezna presija prevalila na strane državljane kroz ukidanje beneficirane stope PDV-a u turističkim djelatnostima, a druga je ta da se kroz korekcije u porezu na dobit i dohodak smanjila bruto cijena rada za poslodavce, a povećao neto prihod za zaposlene, što je pak kroz PDV rezultiralo kao rast prihoda opće države iako je opterećenje smanjeno. Ako se ostvare najave o dodatnih 1.3 mlrd kuna rasterećenja u 2018. godini, bit ćemo jako blizu Lafferovom maksimumu, a onda se otvara prostor za smanjenje stope PDV-a u 2019. što bi bila najbolja stvar koja se desila hrvatskom gospodarstvu od pada socijalizma.

Ne zagovaram nikakvu i ničiju politiku ovdje, ali ako analiziramo gole brojke, čini se da je ekonomska invazivna operacija dr. Marića uspjela dobro, pacijent je preživio i stabilan je. Stoga u ime bloga "Tržište znanja", želim nam svima sretan prvi suficit i puno uspjeha u 2018. godini!